Pozdrav
svima, simpatični prijatelji... Pažnja! Stiže vam netko koga
ćete odmah prepoznati: ima težak, ali siguran korak, odjeven je
u biskupsko odijelo, na glavi nosi mitru, u ruci ima štap, lice
mu je dobroćudno i prekriveno gustom bijelom bradom i djeci
dijeli darove.
"Sveti Nikola!" čini mi se da je netko povikao. Upravo tako...
dopala me i ta avantura da budem predstavljen kao lik dobroga
biskupa koji dijeli darove. Ako me netko od vas već poznaje,
vjerujem da će me upitati: "Kako se to dogodilo, sveti Nikola?"
Uistinu, bio sam biskup u Miri u Liciji (jedna pokrajina u
današnjoj Turskoj) i ostao biskup sve dok se Isusu nije svidjelo
pozvati me k sebi. Mnoge sam stvari činio i govorio, ali ljudska
su srca zapamtila samo veliko dobro koje sam želio svima jer mi
je Bog darovao dobru dušu koja je znala suosjećati sa
siromašnima, malenimma, slabima, potlačenima i onima u
opasnosti. Tako su me muškarci i žene, djeca i odrasli, počeli
zazivati u svim životnim prilikama i neprilikama, a ja sam se
uvijek rado odazivao.
Zazivali su me kao zaštitnika mornari (koliko je samo opasnosti
i brodoloma bilo u stara vremena!), putnici u nevoljama,
zatvorenici u tamnicama, zlostavljani robovi, potlačeni pod
silnicima, zatim još i bolesnici svih vrsta, a osobito oni koji
bi oboljeli od kuge, koje se plašio čitav narod, pa izgladnjeli
od strašne bijede, pokradeni... Da samo znate kolikim
prijateljima sam pomogao i nastavljam pomagati!
A
ono što me osobito čini sretnim je to što sam zaštitnik djece!
Zbog svega toga su me kršćani uvijek jako voljeli. Posvetili su
mi tolika mjesta, crkve, samostane i kapele, upravo kao velikom
prijatelju: najprije na Istoku, a potom u Bariju, gdje su 1087.
godine neki mornari donijeli moje tijelo koje je do tada bilo
pokopano u MIri.
Jeste li već čuli, prijatelji moji, za svetoga Nikolu iz Barija?
Ta osoba nije nitko drugi doli opet ja. U Miri su bili Turci, a
kršćani Apulije željeli su da budem s njima u Bariju. Sagradili
su mi prekrasnu crkvu, i ja već šesnaest stoljeća nastavljam
slušati molitve svih, a čini mi se kao da sam tek počeo... Na
prvo mjesto uvijek stavljam upravo djecu.
Eto zašto me pučka mašta pretvorila u dobroga pastira koji
donosi djeci darove. To mi ne smeta. Štoviše, sretan sam svaki
put kada neko dijete na taj način misli na nebo, jer mu mogu
dati put koji uzimam izravno iz Isusovih ruku.
Sve u svemu, Bog mi je dao veliki dar da mnoge osobe imaju u
mene povjerenja, a nadam se da ćete i vi biti među njima jer
želim biti vaš dobar prijatelj.
Znate, ima još jedna velika i lijepa stvar koja mi jako leži na
srcu. Još ste uvijek mali, ali siguran sam da ćete me razumjeti.
Pored svih dobrih želja koje ljudi imaju za treće tisućljeće,
jako želim da svi kršćani ponovno postanu jedno srce i jedna
duša, bez podjela i neslaganja.
Uzmite zemljopisnu kartu i pronađite grad Bari pa će vam sve
biti jasnije i moći ćete razumjeti moju želju.
Bari je od svih gradova Italije najbliži onome dijelu Europe
gdje se nalazi grčka Crkva, koja se prije puno stoljeća odvojila
od Katoličke Crkve, koja je naša. U Bariju je 1098. godine papa
Urban II. sazvao važan sabor kako bi se kršćani ponovo
ujedinili, ali taj put bilo je bezuspješno. Od tada je Bari
ostao grad u kojemu se puno moli i susreće kako bi se konačno
dogodilo ujedinjenje svih kršćana.
Pomozite mi i vi svojim molitvama, svojim djelima mira i
zajedništva kako bi se ponovno zašila ta strašna poderotina.
Sada je trenutak za divan zagrljaj mira između svih onih koji
vjeruju u Krista.
To je ono za čime najviše čeznem. Dakle, prijatelji, hoćete li
mi i vi, koji ste zakoračili u 21. stoljeće, pomoći? Još više,
učinimo zajedno da to za sve bude najveći događaj u trećem
tisućljeću!
Hrabro u djelima... sveti Nikola je s vama!
Uputit ću vam jedan poziv:
razmišljajte o meni kao o svecu s darovima, kako biste se
natjecali sa mnom i postali i vi sami djelitelji dobara, istine
i mira.